Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta pitaka
---\\ Samyutta nikāya ---\\ Kontekst ove sutte
Prevod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju,
kao dar Dhamme
... Redovnik Uttiyo posjeti Blaženoga, pa mu reče:
-- Vrijedno bi bilo za mene kad bi mi Blaženi dao kratku pouku, pa da se na osnovu te pouke povučem u samoću i da postanem sabran u napornom nastojanju.
-- Da to postigneš, Uttiyo, potrebno je da se iz osnova pročistiš u onome što je vrijedno. A koje su osnove vrednota? To su potpuno čista vrlina i ispravno shvaćanje. Tek kad ti vrlina bude potpuno čista, Uttiyo, a shvaćanje ispravno, oslanjajući se na vrlinu i u njoj učvršćen, možeš da njeguješ četiri vrste postojane pažljivosti. Te se četiri vrste sastoje u ovome: U tijelu treba da motriš tjelesne pojave postojano, smireno i pažljivo, obuzdavajući mrzovolju koju izaziva težnja za svijetom. Isto tako treba postupati i u pogledu osjećaja, mišljenja i predmeta na koje se ono odnosi...
Redovnik Uttiyo je s radošću i zadovoljstvom primio riječi Blaženoga. Ustao je, pozdravio Blaženoga obilazeći ga s desne strane i otišao. Boraveći povučen u samoći, sabran u napornom nastojanju, Uttiyo uskoro postiže svrhu zbog koje sinovi dobrih porodica napuštaju dom i postaju beskućnici -- nenadmašivu svrhu ispravnog života koja se postiže već u ovom životu. Dosegavši samostalno spoznaju i uvid, zadržao je taj doseg i shvatio: "Dokončano je preporađanje, iživljen ispravan život, učinjeno je što je trebalo učiniti i ništa više ne preostaje".
Tako je redovnik Uttiyo postao jedan od usavršenih.
Videti i Theragatha, I.30