Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta
pitaka ---\\ Samyutta nikāya ---\\ Kontekst ove sutte
Prevod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
U Savatiju, u Đetinu gaju... Blaženi oslovi isposnike ovako:
– Isposnici!
A oni odgovoriše: – Da, gospodine!
Tad Blaženi reče ovako: – Govor koji se odlikuje sa četiri obilježja je dobro izrečen, a ne loše. Koja su to četiri obilježja? Kad se isposnik izražava dobro, a ne loše, ispravno, a ne neispravno, prijazno, a ne neprijazno, istinito, a ne lažno...
Tako je rekao Blaženi. A zatim je Dobri Vodič nadodao:
Najvažnije je dobro se izraziti.
Drugo je pravilo da izreka bude ispravna,
a da ne bude neispravna,
treće da je prijatna, ne neprijatna,
a četvrto istinita, a ne lažna.Tada redovnik Vangiso ustane sa svog sjedišta, prebaci ogrtač preko jednog ramena, pozdravi Blaženoga sklopljenim rukama i reče:
– Nadahnut sam, Blaženi! Nadahnut sam, Dobrostivi!
– Izrazi svoje nadahnuće, Vangiso! – odvrati mu Blaženi.
A redovnik Vangiso izreče pred Blaženim ovaj prigodni. hvalospjev:
Govoriti treba tako da se čovjek ne pokaje
i da drugom ne naškodi, jer takav je dobar izraz.
Prijazan neka je govor, riječ koja nas raduje
i ne zlorabi slabost, nego je drugom ugodna!
Riječ istine je besmrtna. – Ta to je vječno pravilo!
U istini i namjeri koja ostaje ispravna,
nužno je biti postojan. – Ta to se uvijek ističe!
Ono što izriče Budni vodi u spokoj nirvane
i svaku dokončava patnju. – Ta to je vrhovni izraz!