Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta
pitaka ---\\ Samyutta nikāya ---\\ Kontekst ove sutte
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom poštovani Ananda boravio blizu Savatija, u Đetinom gaju, u hramu manastira Anatapindike. Tada, rano ujutro, obuče se on i noseći svoju posudu za prošenje hrane i prebacivši ogrtač, otide do Savatija u pratnji poštovanog Vangise. I desilo se da se tada u poštovanom Vangisi javi nezadovoljstvo (životom ispunjenim vrlinom). Požuda preplavi njegov um. Tako se on sledećim stihovima obrati poštovanom Anandi:
Čulnom željom obuzet gorim.
Moj um je u plamenu.
Molim te, Gotama, iz milosrđa,
reci mi kako
da taj palmen ugasim.
[Ananda:]
Zahvaljujući iskrivljenom opažanju
um tvoj je u plamenu.
Kloni se onoga što smatraš lepim
a praćeno je požudom.
Uvidi da su te mentalne tvorevine nešto drugo,
da su patnja,
i da nisu deo tebe.Iskoreni svoju veliku požudu.
Nemoj stalno iznova goreti u njoj.
Razvijaj um
-- uravnotežen i sabran --
uviđajući ono što je nečisto
i na osnovu onoga što je nečisto.
Neka je tvoja sabranost
uronjena u telo.
Budi onaj ko teži
otrežnjenju.
Razvijaj nepristrasnost.
Odbaci obmanu.
Tada, razagnavši svu tu
obmanu,
naći ćeš se na pravome putu
ka smirenju.