Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta
pitaka ---\\ Samyutta nikāya ---\\ Kontekst ove sutte
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio u Savatiju, u Đetinom gaju, u manastiru Anatapindike.
Tada, ujutru, bhikkhuni Vađira se obuče i, uzevši posudu za hranu i ogrtač, ode u Savati u prošnju hrane. Pošto je prošla Savati i vratila se iz prošnje, pošto je jela, otide do Slepčevog gaja, da tamo provede ostatak dana. Zašavši u Slepčev gaj, sede u podnožje jednoga drveta, da tu provede ostatak dana.
Tada zli Mara, želeći da u bhikkhuni Vađiri izazove strah, uznemirenost i jezu, želeći da joj pokvari koncentraciju, priđe joj i obrati joj se ovim stihovima:
"Ko je tvorac ovoga bića?
Gde li je tvorac ovoga bića?
Gde je ovo biće nastalo?
Gde ovo biće nestaje?"Tada se bhikkhuni Vađiri javi misao: "Ko je izgovorio ove stihove -- ljudsko ili neljudsko biće?" Onda pomisli: "To je zli Mara, koji ih izgovori želeći da u meni izazove strah, uznemirenost i jezu, želeći da mi pokvari koncentraciju."
Tako bhikkhuni Vađira, shvativši "Ovo je zli Mara", odgovori mu stihovima:
"Otkud sad da govoriš o ’biću’?
Mara, jesi li u to čvrsto ubeđen?
Ovo je samo hrpa raznih sastojaka:
Nigde tu biće naći nećeš.Baš kao što se za sklop delova,
Koristi reč 'kočija',
Tako, kada postoje sastojci,
Po dogovoru nazivamo ih ’bićem'.Samo ta patnja nastaje,
Patnja što diže se i pada k’o plima.
Ništa drugo sem patnje ne nastaje,
Ništa drugo sem patnje ovde ne nestaje."Tada zli Mara -- tužan i potišten zbog misli: "Bhikkhuni Vađira me prepozna" -- nesta u trenu.