Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta
pitaka ---\\ Samyutta nikāya ---\\ Kontekst ove sutte
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio u Savatiju, u Đetinom gaju, u manastiru Anatapindike.
Tada, ujutru, bhikkhuni Viđaya se obuče i, uzevši posudu za hranu i ogrtač, ode u Savati u prošnju hrane. Pošto je prošla Savati i vratila se iz prošnje, pošto je jela, otide do Slepčevog gaja, da tamo provede ostatak dana. Zašavši u Slepčev gaj, sede u podnožje jednoga drveta, da tu provede ostatak dana.
Tada zli Mara, želeći da u bhikkhuni Viđayi izazove strah, uznemirenost i jezu, želeći da joj pokvari koncentraciju, priđe joj i obrati joj se ovim stihovima:
"Tako si mlada i lepa,
A i ja sam u cvetu mladosti.
Hajde, damo plemenita, uživajmo
u plesu i muzici pet instrumenata."Tada se bhikkhuni Viđayi javi misao: "Ko je izgovorio ove stihove -- ljudsko ili neljudsko biće?" Onda pomisli: "To je zli Mara, koji ih izgovori želeći da u meni izazove strah, uznemirenost i jezu, želeći da mi pokvari koncentraciju."
Tako bhikkhuni Viđaya, shvativši "Ovo je zli Mara", odgovori mu stihovima:
"Oblike i zvukove, ukuse i mirise,
Opipljive predmete koji ushićuju um:
Sve ti ih rado vraćam,
Jer ja ih, o Mara, više ne trebam.Zgađena sam i postiđena
Ovim gnjilim telom,
Podložnim propadanju, krhkom:
Iščupah koren čulne želje.Kao za ona bića koja maju oblik,
I ona što borave u bezobličnom,
I ona što dostigoše utrnuće:
Za sve njih je gusta tama razvejana."Tada zli Mara -- tužan i potišten zbog misli: "Bhikkhuni Viđaya me prepozna" -- nesta u trenu.