Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta
pitaka ---\\ Samyutta nikāya ---\\ Kontekst ove sutte
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio u Savatiju, u Đetinom gaju, u manastiru Anatapindike.
Tada, ujutru, bhikkhuni Kisagotami se obuče i, uzevši posudu za hranu i ogrtač, ode u Savati u prošnju hrane. Pošto je prošla Savati i vratila se iz prošnje, pošto je jela, otide do Tamne šume, da tamo provede ostatak dana. Zašavši u Tamnu šumu, sede u podnožje jednoga drveta, da tu provede ostatak dana.
Tada zli Mara, želeći da u bhikkhuni Kisagotami izazove strah, uznemirenost i jezu, želeći da joj pokvari koncentraciju, priđe joj i obrati joj se ovim stihovima:
"Kako da sediš tu sama, lica suzama oblivenog,
K'o majka kojoj je umrlo čedo?
Zašavši u ovu šumu mračnu,
Tražiš li ti to krišom muškarca za sebe?"Tada se bhikkhuni Kisagotami javi misao: "Ko je izgovorio ove stihove -- ljudsko ili neljudsko biće?" Onda pomisli: "To je zli Mara, koji ih izgovori želeći da u meni izazove strah, uznemirenost i jezu, želeći da mi pokvari koncentraciju."
Tako bhikkhuni Kisagotami, shvativši "Ovo je zli Mara", odgovori mu stihovima:
"Smrti sinova daleko su za mnom;
A i traganje za muškarcem je okončano.
Ne tugujem, ni ne plačem,
Niti te se plašim, prijatelju moj.Ushićenje svim i svačim presahlo je,
Mrak gusti neznanja razvejan je.
Pobedivši armiju smrti,
Boravim lišena svake nečistoće."Tada zli Mara -- tužan i potišten zbog misli: "Bhikkhuni Kisagotami me prepozna" -- nesta u trenu.