Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta
pitaka ---\\ Samyutta nikāya ---\\ Kontekst ove sutte
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio u Savatiju, u Đetinom gaju, u manastiru Anatapindike.
Tada, ujutru, bhikkhuni Alavika se obuče i, uzevši posudu za hranu i ogrtač, ode u Savati u prošnju hrane. Pošto je prošla Savati i vratila se iz prošnje, pošto je jela, otide do Slepčevog gaja, tragajući za osamom.
Tada zli Mara, želeci da u bhikkhuni Alaviki izazove strah, uznemirenost i jezu, želeći da je otera iz osame, priđe joj i obrati joj se ovim stihovima:
"Nema bekstva iz ovog sveta,
Pa zašto onda sediš tu u osami?
Uživaj u radostima čulnih zadovoljstava:
Nemoj posle da se kaješ!"Tada se bhikkhuni Alavika javi misao: "Ko je izgovorio ove stihove -- ljudsko ili neljudsko biće?" Onda pomisli: "To je zli Mara, koji ih izgovori želeći da u meni izazove strah, uznemirenost i jezu, želeci da me otera iz osame."
Tako bhikkhuni Alavika, shvativši "Ovo je zli Mara", odgovori mu stihovima:
"Postoji bekstvo iz ovog sveta
Koje dobro uočih svojom mudrošću.
O zli, kralju nepažljivih,
Ti ne poznaješ to stanje.Čulna zadovoljstva su poput dželatove sekire;
Sastojci, njegov veliki panj.
Ono što nazivaš čulnom radošću
Za mene je postalo ne-radost."Tada zli Mara -- tužan i potišten zbog misli: "Bhikkhuni Alavika me prepozna" -- nesta u trenu.