Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta
pitaka ---\\ Samyutta nikāya ---\\ Kontekst ove sutte
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Videti uvodnu napomenu za SN I.38.
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio blizu Rađagahe, u Maddakucchi rezervatu za jelene. U to vreme stopalo mu je bilo povređeno komadom kamena. Mučna su bila telesna osećanja što su se u njemu javila - bolna, oštra, omamljujuća, odbojna i neugodna - ali ih je on podnosio sabran, budan i nepomućen. Savivši svoj gornji ogrtač na četvrt, legao je na desnu stranu, u lavlji položaj, jedno stopalo povrh drugog, sabran i budan.
Tada zli Mara dođe do Blaženog i u njegovom prisustvu izrecitova sledeće stihove:
"Ležiš li tu ošamućen,
ili opijen stihovima?
Zar je tvojih ciljeva toliko malo?
Sam samcit u pustom boravištu,
kakav je to snevač, taj pospanko?"Buda:
"Ležim ovde, neošamućen,
nit opijen stihovima.
Svoj cilj postigoh,
za mene patnje više nema.
Sam samcit u pustom boravištu,
ležem s ljubavlju za sva živa bića.Čak i oni grudi prostreljenih
oštrom strelom, što im srca brzo,
brzo lupaju:
čak i oni sa tim strelama
uspevaju da zaspe.
A što ne bih ja,
kad sam sebi izvadih strelu?Ne bdijem zbog brige,
ne strahujem da zaspim.
Dani i noći ne pogađaju me.
Ne vidim opasnost propasti
ni u jednom svetu.
Zato ja ležem s ljubavlju
za sva bića."Tada zli Mara - tužan i potišten zbog misli: "Blaženi me prepozna, Tathāgata me prepozna" - nesta u trenu.