Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta
pitaka ---\\ Samyutta nikāya ---\\ Kontekst ove sutte
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Rāđagahe, u Bambusovom gaju, na mestu gde se hrane veverice. Tu se Blaženi obrati monasima ovim rečima: "Monasi!"
"Poštovani gospodine!" odgovoriše monasi. A Blaženi ovako nastavi:
"Monasi, životni vek ljudskih bića je kratak. I onda odlaze u naredni život. Treba činiti ono što je korisno i voditi čist život; onaj ko se rodio ne može izbeći smrt. Onaj ko dugo živi, monasi, živi tek stotinu godina ili još malo duže."
Tada zli Mara dođe do Blaženog i obrati mu se stihovima:
"Dug je životni vek ljudskih bića,
dobri ljudi to ne treba da prezru.
Treba živeti što je moguće prijatnije:
Smrt još ni na vidiku nije." [1][Blaženi]
"Kratak je životni vek ljudskih bića,
dobri ljudi to treba da prezru.
Treba živeti kao da nam je kosa u plamenu:
niko još smrti umakao nije."Na to Mara Zli... nesta u trenu.
Beleška
[1] Komentar ovo parafrazira na sledeći način: "Dobar čovek bi trebalo da živi kao i beba koja, pošto se nasisala, leži na prostirci i zaspi, bez brige je li život dug ili kratak". [Natrag]