Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta
pitaka ---\\ Samyutta nikāya ---\\ Kontekst ove sutte
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio blizu Savatija, u Đetinom gaju, u manastiru Anatapindike. I tada izvesna boginja, u sred noći, tako bleštava da je njezin sjaj obasjao čitav Đetin gaj, dođe do Blaženog. Pristigavši, pošto mu se poklonila, stade sa strane. I dok je tako stajala, izgovori ove stihove u prisustvu Blaženoga
Kada je kuća u plamenu
samo posuda što smo je sačuvali
biće od koristi,
ne i ona što je u plamenu ostavismo.Isto tako kad je svet u plamenu
starosti i smrti,
treba da spasavamo [svoj imetak] davanjem:
ono što je dato spašeno je.Ono što damo donosi plod zadovoljstva.
Ali ne i ono što zadržimo:
ili ga odnesu lopovi, il’ kraljevi;
ili izgori u vatri, il’ izgubljeno biva.A onda na kraju
ostavljamo ovo telo
zajedno sa imetkom.
Znajući to, mudrac
uživa u imetku i daje.Uživajući i dajući
onoliko koliko može,
besprekoran odlazi
među nebeska bića.