Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta pitaka ---\\ Mađđhima nikāya ---\\ Kontekst ove sutte            buda.jpg


Mađđhima nikāya 128

Upakkilesa sutta
O smetnjama


Prevod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


-- Blaženi je izgovorio ove izreke [1] stojeći, a zatim je otiao (iz Kosambija) u selo Balaka-lona-kara. Tamo je tada boravio redovnik Bhagu. (Thag. IV.2) Bhagu je izdaleka primijetio da dolazi Blaeni, pa je pripremio sjedite i vodu za pranje nogu... (Blaeni ga upita): 

-- Je li ti, isposniče, boravak ovdje ugodan, moe li da izdri, nije li ti milostinja preoskudna?

(Kad je Bhagu odgovorio da mu okolnosti nisu nepovoljne), Blaeni ga pouči, ohrabri, oduevi i obraduje govorom o Istini, a zatim ustane i uputi se dalje ka Istočnoj bambusovoj umi. Tada su tamo boravili redovnici Anurudo, Nandijo i Kimbalo. Čuvar ume ugleda već izdaleka kako se pribliava Blaeni, pa ga predusretne upozorenjem:

-- Isposniče, ne ulazi u ovaj gaj! Ovdje sada tri plemića provode duhovne vjebe. Nemoj da im smeta! (Ali Anurudo je čuo razgovor čuvara s Blaenim, pa mu je doao u susret. Kad je i ovu trojicu upitao kako se snalaze i kako se međusobno slau i dobio povoljan odgovor, Učitelj ih upita) :

-- A jeste li, Anuruda, boraveći tako paljivi, odlučni i ustrajni, uspjeli da postignete i odrite dostignuća koja nadmauju ljudski prosjek, obiljeja doista oplemenjenog znanja i uvida?

-- Boraveći tako paljivi, odlučni i ustrajni, mi, gospodine, doivljavamo pojave zornih likova, ali svjetlost koja ih obasjava, a time i sami ti likovi brzo ičezavaju ispred nas, tako da im ne uspijemo prozreti sutinsko obiljeje.

Buddho im dalje razjanjava kako je i on proao kroz isto iskustvo i obrazlae im smetnje postojanosti panje. To su: dvoumica, nepanja, ukočenost i tromost, zaprepatenost, zanos, pohota (smetnje spolnog nagona), presnaan napor, preslab napar, znatielja, rastresenost (predobene smetnje), prezaokupljenost zornim pojavama. Nastavlja se opis pojedinih smetnji, neravnomjernosti panje i savladavanja tih smetnji).


Beleke:

[1] Ovaj govor sadri jednu od najzanimljivijih i najdetaljnijih uputa za njegu duhovnog zadubljenja, koju Budo daje Anurudi i jo dvojici pustinjaka prilikom posjete njihovu umskom boravitu.

U doba kad je Buda boravio u gradu Kosambi (starom gradu sagrađenom u stilu Mohenđo-daro i Harappa, čije se dobro sačuvane iskopine odnedavno istražuju na ušću rijeke Jamune u Gang, blizu današnjeg Alahabada), došlo je među ondašnjim redovnicima do neugodnog spora i svađe zbog neznatnog disciplinskog nesporazuma u pogledu upotrebe spavaonice i nunika. Konačno je Buda morao da rjeava taj spor. To je bio povod za neke od najčuvenijih izreka uključenih kasnije u zbirku Dhamma-padam i u poemu Nosorog (Sutta-nipata, I.3). Tu se osobito ističu izreke 3-6 iz I poglavlja Dhamma-pade, u vezi sa moralnim principom: "Mrnja se nikad ne smiruje mrnjom, mrnja se stišava nemrnjom. To pravilo važi oduvijek!" Niče ovu izreku navodi i komentira dva puta u svojim brojnim osvrtma na Budino učenje, u Antihristu, aforizam 20, i u Ecce Homo, aforizam 6. [Natrag]

Rev. 2/11/2002
www.yu-budizam.com/canon/majjhima/mn128.html