Home  ---\\  Tipitaka  ---\\  Sutta pitaka  ---\\  Mađđhima nikāya  ---\\  Kontekst ove sutte                buda.jpg


Mađđhima nikāya 53

Sekha sutta
Učenik plemenitih


Prevod Branislav Kovačević

Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


Ovako sam čuo. Jednom je Blaženi boravio u plemenu Sakya, u Nigrodinom manastiru u Kapilavatuu. U to vreme su Sakye u Kapilavatuu bili izgradili novu dvoranu [1] i pre nego što se bilo ko u nju smestio, Sakye poželeše da u njoj boravi Blaženi . Zato otidoše do Blaženog, pokloniše mu se i sedoše sa strane:

"Poštovani gospodine, izgradili smo novu dvoranu i pre nego što bilo ko u nju uđe, želeli bismo da u njoj boravi Blaženi. Poštovani gospodine, budite prvi u njoj, a Sakye iz Kapilavatua će se posle tu smestiti, tako da im bude na korist i dobrobit zadugo." [2] Blaženi ćutke prihvati. Kada Sakye videše da je Blaženi prihvatio njihov poziv, ustadoše, pokloniše se i ostavljajući Blaenog sa svoje desne strane otidoše do novog hola. Njegov pod potpuno prekriše tepisima, pripremiše sedišta, staviše posude sa vodom i upališe lampe, te se vratiše do Blaženog, pokloniše mu se, te stojeći sa strane obavestiše ga: "Poštovani gospodine, pod je potpuno prekriven tepisima, pripremljena su sedišta, postavljene posude sa vodom i lampe upaljene. Sada je vreme da Blaženi učini ono što smatra prikladnim. A Blaženi, ogrnuvši svoj ogrtač i uzevši svoju zdelu, zajedno sa grupom monaha otide do dvorane, opra pred njom noge i kroči u dvoranu, te sede na pripremljeno sedište kraj srednjeg stuba okrenut ka istoku. Monasi takođe opraše noge, uđoše u dvoranu i sedoše duž zapadnog zida okrenuti ka istoku. Zatim Sakye iz Kapilavatua, predvodeći sve ostale, opraše noge, uđoše u dvoranu i sedoše duž istočnog zida okrenuti ka zapadu. [3] Onda Blaženi -- pošto je do duboko u noć upučivao, podsticao, bodrio i ohrabrivao Sakye govorom o Dhammi -- reče poštovanom Anandi: "Ananda, govori Sakyama iz Kapilavatua o onome ko vežba putem ka oslobađanju (sekha patipada). [4] Bole me leđa i ja ću se odmoriti."

Poštovani Ananda odgovori: "Kako vi kaźete, gospodine."

Onda Blaženi, pošto je svoj gornji ogrtač savio na četvoro, leže na desni bok, u lavlji položaj, jedna noga položena na drugu, sabran i pažljiv, odredivši u sebi unapred trenutak kada želi da se probudi.

A poštovani Ananda se obrati Mahanami, predvodniku Sakyi: "Ima slučajeva, Mahanama, kada je učenik plemenitih usavršen u moralu, stražari na vratima čula, umeren u jelu, posvećen budnosti, poseduje sedam kvaliteta i kad god poželi -- bez muka i poteškoća -- dostiže četiri zadubljenja, kao viša stanja svesti i prijatno boravište ovde i sada.

A kako je to učenik plemenitih usavršen u moralu? Ima slučajeva kada učenik plemenitih postupa u skladu sa moralom. živi obuzdan u skladu sa Patimokkhom [5], besprekoran u svom ponašanju i polju delovanja. Sam sebe vežba, usvojivši pravila vežbanja, i vidi opasnost i u najmanjem prekršaju. Tako je učenik plemenitih usavršen u moralu.

A kako to učenik plemenitih stražari na vratima čula? Ima slučajeva kada učenik plemenitih, okom videvši neki oblik, ne udubljuje se u njegove karakteristike i obeležja zbog kojih bi -- ukoliko bi to učinio bez stražarenja nad čulom vida -- mogla da ga osvoje štetna stanja uma kao što su pohlepa ili uznemirenost. Vežba se u njegovom obuzdavanju. Stražari nad čulom vida. Postiže obuzdanost u pogledu čula vida.

Uhom čuvši neki zvuk...

Nosom omirisavši neki miris...

Jezikom okusivši neki ukus...

Telom osetivši neki dodir...

Razumom shvativši neku ideju, ne udubljuje se u njene karakteristike i obeležja zbog kojih bi -- ukoliko bi to učinio bez stražarenja nad čulom razuma -- mogla da ga osvoje štetna stanja uma kao što su pohlepa ili uznemirenost. Vežba se u njegovom obuzdavanju. Stražari nad čulom razuma. Postiže obuzdanost u pogledu čula razuma. Tako učenik plemenitih stražari na vratima čula.

A kako je to učenik plemenitih umeren u jelu? Ima slučajeva kada učenik plemenitih, shvatajući je na pravi način, ne uzima hranu radi zabave, niti radi omamljivanja, niti radi debljanja, niti radi lepšeg izgleda, već samo radi preživljavanja i održavanja ovoga tela, radi uklanjanja njegovih nečistoća, za potpomaganje svetačkog života, razmišljajući ovako: 'Ukloniću stara osećanja [gladi] i neću stvoriti nova osećanja [prejedenosti]. Tako ću održati svoje zdravlje, bez davanja razloga za prekor, i živeti u prijatnosti.' Tako je učenik plemenitih umeren u jelu.

A kako je to učenik plemenitih posvećen budnosti? Ima slučajeva kada monah tokom dana, sedeći i hodajući tamo-amo, čisti svoj um od svakog štetnog stanja.  Tokom prvog dela noći, sedeći i hodajući tamo-amo, čisti svoj um od svakog štetnog stanja. Tokom drugog dela noći leže na desni bok, u lavlji položaj, jedna noga položena na drugu, sabran i pažljiv, odredivši u sebi unapred trenutak kada želi da se probudi. Tokom poslednjeg dela noći, sedeći i hodajući tamo-amo, čisti svoj um od svakog štetnog stanja. Tako je učenik plemenitih posvećen budnosti. [6]

A kako to učenik plemenitih poseduje sedam kvaliteta?

(1) Ima slučajeva kada učenik plemenitih poseduje poverenje, poverenje u Tatagathino prosvetljenje: 'Zaista, on je blažen i usavršen, potpuno probuđen; postigao je ispravno znanje i vladanje; dobro je upućen znalac sveta, nenadšmani vodič onih kojima je potrebno vođstvo; učitelj bogova i ljudi, budan i blažen.' [7]

(2) On oseža stid (hiri)i na pomisao da pravila morala prekrši telom, rečju i mišlju.

(3) On oseća zazor (ottapa) od patnje izazvane kršenjem pravila morala telom, rečju i mišlju.

(4) Naučio je mnogo, zapamtio je to što je naučio, utvrdio to što je naučio. Koje god učenje da je dostojno poštovanja u početku, dostojno poštovanja u sredini, dostojno poštovanja na kraju, to učenje -- po svom našinu i izrazu -- zagovara svetački život koji je potpun i čist: o takvom učenju je on mnogo naučio, zapamtio, recitovao, razmotrio svojim umom i usvojio kao svoje gledište.

(5) On odžrava svoju istrajnost u napuštanju štetnih mentalnih stanja i razvijanju korisnih mentalnih stanja. Postojan je, čvrst u svom naporu, ne izbegava svoje dužnosti u pogledu korisnih mentalnih stanja.

(6) Sabran je, precizan, dobrog pamćenja i u stanju da se priseti čak i stvari koje su učinjene i rečene pre mnogo vremena.

(7) Postigao je uvid u nastanak i nestanak stvari (anićća) -- plemenit, prodoran, koji vodi do potpunog iskorenjivanja patnje.

Tako učenik plemenitih poseduje sedam kvaliteta

A kako to učenik plemenitih kad god poželi -- bez muka i poteškoća -- dostiže četiri zadubljenja (jhana), kao viša stanja svesti i prijatno boravište ovde i sada? Ima slučajeva kada, potpuno se povukavši od telesnih zadovoljstava, odvojen od štetnih mentalnih sadržaja, učenik plemenitih ulazi i boravi u prvom zadubljenju: ushićenju i zadovoljstvu rođenim iz osame, praćenim usmerenom mišlju i vrednovanjem. Sa smirivanjem usmerene misli i vrednovanja, ulazi on i boravi u drugom zadubljenju: ushićenju i zadovoljstvu rođenim iz sabranosti, usmerenosti svesti na jednu tačku, a oslobođene usmerene misli i vrednovanja, rođenim iz samopouzdanja.  A zatim, odvraćajući se i od osećaja ushićenja, boravi ravnodušan, pažljiv i sabran, pa telesno doživljava zadovoljstvo. Ulazi on i boravi u trećem zadubljenju, koje oplemenjena bića opisuju rečima: 'Ko je ravnodušan i pažljiv,ž ivi zadovoljno.' A zatim, napušta zadovoljstvo i nezadovoljstvo. Kad tako iščeznu dotadašnje radosti i žalosti, monah ulazi i boravi u četvrtom zadubljenju. To je stanje bez zadovoljstva i nezadovoljstva, pročišćeno ravnodušnom pažnjom. Tako učenik plemenitih kad god poželi -- bez muka i poteškoća -- dostiže četiri zadubljenja, kao viša stanja svesti i prijatno boravište ovde i sada.

A kada je učenik plemenitih na ovaj način usavršen u moralu, stražari na vratima čula, umeren u jelu, posvećen budnosti, poseduje sedam kvaliteta i kad god poželi -- bez muka i poteškoća -- dostiže četiri zadubljenja, kao viša stanja svesti i prijatno boravište ovde i sada, tada se za njega kaže da je učenik plemenitih koji vežba putem ka oslobađanju. Blago koje čuva je pravo, on je u stanju da probije ljusku u kojoj se nalazi, u stanju da se probudi, da dosegne krajnju slobodu od okova.

Ba kao što kvočka leži na osam, deset ili dvanest jaja, koja su dobro pokrivena, dobro grejana, dobro izležena. čak i ako se u njoj ne javi ovakva želja -- "Ah kad bi moji pilići mogli kandžama i kljunovima da probiju ljusku u kojoj se nalaze i bezbedno izađu iz nje" -- ipak je moguće da ti pilići kandžama i kljunovima probiju ljusku u kojoj se nalaze i bezbedno izađu iz nje. Na isti način, kada je učenik plemenitih usavršen u moralu na taj način, stražari na vratima čula na taj način, umeren u jelu na taj način, posvećen budnosti na taj način, poseduje sedam kvaliteta na taj način i kad god poželi -- bez muka i poteškoća -- dostiže četiri zadubljenja, kao viša stanja svesti i prijatno boravište ovde i sada na taj način, tada se on naziva u ečnikom plemenitih koji vežba putem ka oslobađanju, blago koje on čuva je pravo, u stanju je da probije ljusku u kojoj se nalazi, u stanju je da se probudi, da dosegne krajnju slobodu od okova.

I kada učenik plemenitih dostigne čistotu spokojstva i sabranosti, priseća se mnoštva svojih prethodnih života, tj. jednog života, dva... pet, deset... pedeset, sto, hiljadu, stotinu hiljada, mnoge eone skupljanja kosmosa, mnoge eone širenja kosmosa, mnoge eone skupljanja i širenja kosmosa: 'Tada sam se tako zvao, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Takvom sam se hranom hranio, tako sam doživljavao zadovoljsva i bol, tako se moj život okonao. Izlazeći iz tog stanja, ponovo sam se rodio u onom. I tu sam imao to ime, pripadao sam toj familiji, tako sam izgledao. Takvom sam se hranom hranio, tako sam doživljavao zadovoljsva i bol, tako se moj život okončao.' Tako se on prisće a mnoštva prošlih života do najsitnijih detalja. To je njegovo prvo probijanje, slično pilićima kad se ispile iz ljuske.

I kada učenik plemenitih dostigne čistotu spokojstva i sabranosti, on vidi -- uz pomoć božanskog vida, prošienog i superiornog u odnosu na čovekov -- kako bića umiru i ponovo se rađaju, uviđa kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna u skladu sa svojim delima: 'Ova bića -- koja su se loše ponašala telom, govorom i mišlju, ružila plemenite, zastupala pogrešna stanovišta i postupala pod uticajem takvih pogrešnih stanovišta -- posle sloma tela, posle smrti, ponovo su se pojavila u stanju uskraćenosti, na lošem odredištu, u nižim svetovima, u paklu. Ali ona bića -- koja su se dobro ponašala telom, govorom i mišlju, koja nisu ružila plemenite, zastupala ispravna stanovišta i postupala pod uticajem takvih ispravnih stanovišta -- posle sloma tela, posle smrti, ponovo su se pojavila na dobrom odredištu, u nebeskom svetu.' Tako on vidi -- uz pomoć božanskog vida, prošienog i superiornog u odnosu na čovekov -- kako bića umiru i ponovo se rađaju, uviđa kako su inferiorna i superiorna, lepa i ružna, srećna i nesrećna u skladu sa svojim delima. To je njegovo drugo probijanje, slično pilićima kad se ispile iz ljuske.

I kada učenik plemenitih dostigne čistotu spokojstva i sabranosti, oslobođenog uma, i to oslobođenog putem mudrosti, boravi oslobođen ovde i sada. To je njegovo treće probijanje, slično pilićima kad se ispile iz ljuske.

I kada je učenik plemenitih usavršen u vrlini, to je stvar njegovog ponašanja. Kada stražari na vratima čula... kad je umeren u jelu... posvećen budnosti... poseduje sedam kvaliteta, to je stvar njegovog ponašanja. I kad god poželi -- bez muka i poteškoća -- dostiže četiri zadubljenja, kao viša stanja svesti i prijatno boravište ovde i sada, to je stvar njegovog ponašanja.

Kada se priseća mnoštva prošlih života... do najsitnijih detalja, to je stvar njegovog jasnog znanja. Kada vidi -- uz pomoć božanskog vida, pročišćenog i superiornog u odnosu na čovekov -- kako bića umiru i ponovo se rađaju... Kada oslobođenog uma, i to oslobođenog putem mudrosti, boravi oslobođen ovde i sada, to je stvar njegovog jasnog znanja.

Takav se, Mahanama, naziva učenikom plemenitih usavršenim u jasnom znanju, usavršenim u ponašanju, usavršenim u jasnom znanju i ponašanju. A onda Brama Sanankumara izreče ove stihove:

'Plemeniti ratnik, najbolji je među ljudima,
kada se sudi prema poreklu.
Ali onaj ko je usavršen u jasnom znanju i ponašanju,
najbolji je među bićima, ljudskim i božanskim.

Ove stihove Brama Sanankumara dobro otpeva, a ne loše, dobro izreče, a ne loše; u vezi sa ciljem, a ne bez veze sa ciljem. A Blaženi ih potvrdi."

Onda Blaženi ustade i reče poštovanom Anandi: "Dobro je, dobro je Ananda. To što si rekao Sakyama iz Kapilavatua o onome ko vežba dobro je."

Tako reče Ananda, a Učitelj potvrdi. Zadovoljni, Sakye iz Kapilavatua obradovaše se rečima Anandinim. [8]


Beleške

[1] Prema komentaru, radi se o palati podignutoj da primi kraljeve goste, zajedno sa njihovom pratnjom. [Natrag]

[2] Ovo je stari budistiki običaj da se posle građenja nove građevine pozovu sveti ljudi, moralno čisti, da je koriste neko vreme i time posvete na neki način. Nekada monasi provedu celu noć u zgradi, pevaju i posebne sutte poznate kao paritta (blagoslov). [Natrag]

[3] U suttama, Buda je dok propoveda obično okrenut ka istoku. Otuda je nastao i običaj da kada se napravi novi Dhamma hol, Budin kip se u njemu postavlja, ukoliko je moguće, tako da je okrenut ka istoku. [Natrag]

[4] Sekha je zapravo neko ko je dostigao barem prvi stupanj probuđenja, "ulazak u tok", sotapatti magga. [Natrag]

[5] Zbirka pravila ponašanja za potpuno zaređene monahe (227 pravila) i monahinje (311). [Natrag]

[6] U suttama se noć često deli na tri dela. Prvi je otprilike između sumraka i 22 časa, drugi se zavrašva oko 2 izjutra, a treći u zoru. [Natrag]

[7] Ovo je čuvena formula kojom se izražavaju kvaliteti Bude, česta i na drugim mestima u kanonu: "itipi so bhagavā araham sammāsambuddho vijjācaranasampanno sugato lokavidū anuttaro purisadammasārathi satthā devamanussānam buddho bhagavāti. Ova formula naziva se Buddha vandana (pozdrav Budi), a izgovor je mogue na i ovde. [Natrag]

[8] Čini se da je istom ovo prilikom Ananda izgovorio i Sakka suttu, AN III.73. [Natrag]

Rev. 1/5/1999
www.yu-budizam.com/canon/majjhima/mn053.html