Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta
pitaka ---\\ Khuddaka nikāya ---\\
Udana ---\\
Kontekst ove sutte
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio u Savatiju, u Đetinom gaju, u manastiru Anatapindike. U to vreme većina ljudi u Savatiju bili su preterano vezani za čulna zadovoljstva. Živeli su ushićeni čulnim zadovoljstvima, naviknuti na njih, zavedeni njima, zauzdani i potpuno uronjeni u njih. Onda rano ujutro velika grupa monaha, obukavši svoje ogrtače i ponevši posude za hranu, otide do Savatija u prošenje hrane. isprosivši hranu u Savatiju, pošto su jeli, vratiše se i odoše do Blaženog: "Većina ljudi u Savatiju je preterano vezana za čulna zadovoljstva. Žive ushićeni čulnim zadovoljstvima, naviknuti na njih, zavedeni njima, zauzdani i potpuno uronjeni u njih."
Shvatajući značenje ovoga, Blaženi bi nadahnut da izrekne sledeće stihove:
Vezivati se za čulna zadovoljstva, za veze čula,
ne uviđati ništa loše u tom okovu,
nikada oni sapeti tim okovom
bujicu preći neće, tako moćnu i široku.
Videti takođe: Ud VII.4
Rev. 24/2/2003
www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/ud7-3.html