Home  ---\\  Tipitaka  ---\\  Sutta pitaka  ---\\  Khuddaka nikāya  ---\\  Udana  ---\\  Kontekst ove sutte                

Udana V.6

Kaććayana sutta
Govor Kaććayani

Prevod Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

-- Ovako sam čuo. Jednom je zgodom Blaženi boravio blizu Savatthija u Đetinu gaju, u samostanu Anatapindike. U to je vrijeme redovnik Maha-Kaććayano boravio u zemlji Avanti, blizu mjesta Kurargharo, na obronku brijega, a nezaređeni sljedbenik Sono, koga su zvali "Oštroumni", vodio je brigu o njemu. I dok je Sono tako živio povučen u samoći, razmišljao je ovako:

-- Iz nauke koju obrazlaže otac Maha-Kaććayano proizilazi da riije lako slijediti potpuno pročišćen i usavršen asketski život dok god sljedbenik živi domaćim životom. Kako bi bilo da i ja dadem obrijati glavu i bradu, da obučem požutjelu odjeću, pa da postanem beskućnik?

Sono tada otide Maha-Kaććayani i zamoli ga da ga zaredi. Na te riječi redovnik Maha-Kaććayano odgovori:

-- Teško je živjeti asketski, jesti samo jedanput dnevno i boraviti osamljen. Zato, Sono, nastavi da živiš domaćim životom, ali iskoristi ovu priliku da privremeno primjenjuješ pouku Budnoga i da gokušaš živjeti asketski, da se osamiš i da jedeš samo jedan obrok dnevno.

Time se stišala Sonova pobuda da postane beskućnik. . . (ali ne zadugo. Kada je došao učitelju i drugi i treći put s istom molbom), Maha-Kaććayano mu dade (niže) beskućničko zaređenje.

U to je doba, međutim, na jugu zemlje Avanti bilo suviše malo redovnika. Tako je nakon triju kišnih razdoblja Maha-Kaććayano s teškom mukom uspio da sakupi propisni broj od deset potpuno zaređenih redovnika koji su izvršili više zaređenje redovnika Sona.

Kad je za tim redovnik Sono ponovno provodio razdoblje kiša u potpunoj osamljenosti, razmišljao je ovako:

-- Još nikad nisam vidjeo Blaženoga, o kojemu toliko znadem. Ako mi moj učitelj dozvoli, bilo bi dobro da posjetim Blaženoga, potpuno usavršenoga i budnog.

A ovaj mu odgovori): Dobro je, Sono, otidi da vidiš Blaženoga... koji je vedar i izaziva vedrinu kod prisutnih, smirena tijela i duha, koji je postigao krajnje smirenje i vlast nad samim sobom, toga velikana koji je kao ukroćeni slon obuzdan u svakom pogledu. Kad ga vidiš, pokloni se i u moje ime do nogu Blaženoga i upitaj ga za zdravlje i dobrobit, za lakoću, snagu i ugodnost njegova života...

(Kad je Sono izvršio tu poruku, Budni naredi Anandi da gosta smjesti u njegovu sobu na prenoćište. Probudivši se u ranu zoru, Blaženi zamoli gosta da mu recituje što je naučio od svoga učitelja, a Sono ponovi napamet četvrto poglavlje Sutta nipate).

 

Rev. 15/9/2002
www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/ud5-6.html