Home  ---\\  Tipitaka  ---\\  Sutta pitaka  ---\\  Khuddaka nikāya  ---\\  Udana  ---\\  Kontekst ove sutte                buda.jpg


Udana III.8

Pinda sutta
Prošenje hrane


Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


Ovako sam čuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Savatija, u Đetinom gaju, u manastiru Anatapindike. I u to vreme velika grupa monha, posle obroka, vraćajući se iz prošenja hrane, sakupila se u paviljonu od kareri drveta i poče raspravu: "Prijatelji, monah što prikuplja milodar,[1] dok ide u prošenje hrane, s vremena na vreme vidi svojim okom prijatne prizore. On s vremena na vreme čuje svojim uhom prijatne zvuke... oseti prijatne mirise svojim nosom... okusi prijatne ukuse svojim jezikom... oseća prijatne dodire svojim telom. Monah što prikuplja milodar, dok ide u prošenje hrane, doživljava počast, poštovanje, obožavanje i priklanjaju mu se kao utočištu.

Zato, prijatelji, postanimo monasi što prikupljaju milodar. Onda ćemo i mi s vremena na vreme čuti svojim uhom prijatne zvuke... osetiti prijatne mirise svojim nosom... okusiti prijatne ukuse svojim jezikom... osećati prijatne dodire svojim telom. Onda ćemo i mi, prikupljajući milodar, doživljavati počast, poštovanje, obožavanje i priklanjaće nam se kao utočištu." I tako se završi ova diskusija bez ikakvog zaključka.

Tada Blaženi, izlazeći iz osam u kasno popodne, otide do paviljona od kareri drveta i, stigavši, sede na već pripremljeno sedište. Dok je tako sedeo, obrati se on monasima: "Zbog koje teme ste se ovde okupili? I šta se diskutovali kad ne dođoste do bilo kakvog zaključka?"

"Baš sada, gospodine, posle obroka, vraćajući se iz prošenja hrane, okupismo se ovde u paviljonu od kareri drveta i počesmo raspravu: [Ponavljaju ono što je već napred navedeno.]"

"To nije ispravno, monasi, da sinovi dobrih porodica, otišavši u beskućnike vođeni poverenjem, razgovaraju na taj način. Kada ste zajedno vi imate dve dužnosti: ili govor o Dhammi ili plemenita ćutnja."[2]

Shvatajući značenje ovoga, Blaženi bi nadahnut da izrekne sledeće stihove:

Monah što ide u prošnju
da isprosi hranu za sebe, ne i za druge:
bogovi se klanjaju onome ko je takav
            ako neudi za slavom i pohvalom.


Beleška

1. Monah koji sprovodi zavet da jede samo u vreme dok ide u prošenje hrane. [Natrag]

2. Plemenita ćutnja = nivoi zadubljenja koji počinju od drugog. [Natrag]

Rev. 14/9/2002
www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/ud3-8.html