Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta
pitaka ---\\ Khuddaka nikāya ---\\ Udana ---\\ Kontekst ove sutte
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Ovako sam cuo. Jednom je prilikom Blaženi boravio kraj Savatija, u Đetinom gaju, manastiru Anatapindike. I u to vreme mlada žena jednog sveštenika je bila trudna i trebalo je da se porodi. Zato ona reče tom svešteniku: "Idi donesi ulja da mi porođaj bude lakši."
Kad to bi izrečeno sveštenika je upita: "Ali gde mogu dobiti ulja?"
Po drugi put ona mu reče: "Idi donesi ulja da mi porođaj bude lakši."
Po drugi put on joj odgovori: "Ali gde mogu dobiti ulja?"
Po treći put ona mu reče: "Idi donesi ulja da mi porođaj bude lakši."
U to vreme u skladištu kralja Pasenadija iz zemlje Kosala davali su asketama i sveštenicima onoliko ulja i ghija koliko su mogli da popiju, ali ne i da ponesu. Zato se u svešteniku javi misao: "Sada u skladištu kralja Pasenadija iz zemlje Kosala daju asketama i sveštenicima onoliko ulja i ghija koliko mogu da popiju, ali ne i da ponesu. Možda bi trebalo da odem tamo i popijem ulja koliko mogu, a kad se vratim kući da ga povratim i upotrebim za porodaj.?"
I tako, otišavši do skladišta kralja Pasenadija iz zemlje Kosala, on popi ulja koliko god je mogao, ali kad se vratio kući nije bio u stanju da ga povrati, niti da ga izbaci iz sebe sa izmetom. I tako se valjao po tlu, razdiran bolovima. Tada rano ujutro Blaženi, obukavši svoj ogrtac i uzevši posudu, otide do Savatije u prošenje hrane. Tamo spazi sveštenika kako se valja po tlu, razdiran bolovima.
Shvatajući značenje ovoga, Blaženi bi nadahnut da izrekne sledeće stihove:
Kakvo blaženstvo je to, za onog ko ničega nema.
potpuno usavršeni,
to su ljudi bez ičega.
Vidi kako pate oni koji imaju nešto,
ljudi umom vezani za druge
ljude.
Rev. 3/2/2006
www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/ud2-6.html