Home  ---\\  Tipitaka  ---\\  Sutta pitaka  ---\\  Khuddaka nikāya  ---\\  Kontekst ove sutte                

Prevod i komentari Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

VII.1* -- Sundaraamudda

Kićeno obučena i vijencima ukrašena,
iz papuča joj se cakli crveni lak sa nogu
-- tako mi se približi bludnica.
I skinu papuče da mi se ničice pokloni,
pa mi prozbori nježnim i mekim, umiljatim glasom:

-- Ti se mlad odvrati od života.
Stani, da te i ja poučim! Okusi se ljudskog užitka!
Ja ću te podariti blagom.
I istinu ću ti razjasniti, jer ja palim plamen.
A kad ostarimo oboje i štap nam postane oslon,
skupa ćemo poć u beskućnike
i tako ćemo u igri života postići dvostruk zgoditak.

Osvrnuh se na tu bludnicu, dok mi je prosjačila do nogu,
nakićeno obučenu zamku koju Smrt podmeće.
To mi misao podstaknu iz dna srca
i jasna mi postade opasnost.
Tako je odvratnost prevršila mjeru. Tada mi se oslobodi duh.

Gle kako je obuhvatna istina:
Postigoh trovrsno znanje i izvrših poruku Budnoga.

Sundara Samudo, sin bogataša iz Rađagahe, nazvan Sundara ("lijepi"), napustio je dom i zaredio se u mladosti. Majka je želela da se vrati, pa je unajmila neku kurtizanu da ga pokuša zavesti.

VII.2* -- Lakuntaka

Iza mangova gaja, na rubu šume,
tamo je Bhadijo, bodar u zadubljenju,
istrgnuo žeđ života sa korijenom.

-- Nekome su užitak bubnjevi, tambure i frule,
a ja se u podnožju stabla radujem pouci Budnoga.
Budni mi dade što je najbolje i to ću dobro sačuvati.

-- Od cijelog svijeta samo ovo tijelo
treba da ostane stalan predmet pažnje.

-- Oni koji me mjere po tijelu i koji me slijede po glasu,
zadržani strašću volje, nikad me neće upoznati.

-- Nutrinu ne razumije, a vanjštinu ne vidi,
ograničen sa svih strana, budala se zanosi čuvenjem.

-- Jer ko ne poznaje nutrinu, za vanjštinom se ogleda,
pa se u potrazi za plodom vanjštine zanosi čuvenjem.

-- Ko razumije nutrinu, taj i vanjštinu prozre.
Kome je pogled nesmetan, ne zanosi se čuvenjem.

"Patuljak" Bhadijo -- za njega komentar kaže jedino da je postigao stepen savršenstva "bez povratka" (anagami) u zemaljski život.

VII.3* -- Bhaddo

Bio sam im sin jedinac, miljenik oca i majke,
dobro odgojen u vjerskim vrlinama i njihovoj primjeni.
Ponukani milosrđem i dobrom namjerom,
otac me i mati skupa odvedoše Budnome:

-- Brižljivom smo njegom othranili
ovog sina nježnog i osjetljivog.
Tebi ga dajemo, pod zaštitom pobjednika nek bude
zaslužan.

Učitelj me primi i ovako reče Anandi:
-- Zaredi ga za pitomca, nek bude dobro poučen!
Kad me je učitelj zaredio, uđe u svoju ćeliju.

Još pre zalaska Sunca meni se duh oslobodi.
Kad se je učitelj vratio iz dnevne povučenosti,
reče mi: ''Hodi, Bhaddo!''

Tim mi je završeno moje zaređenje.

Bhaddo. Komentarska se biografija osniva uglavnom na opisu događaja u pjesmi, uz dodatak da je bio sin nekog bogataša iz grada Savatthi i da su se roditelji zavjetovali još prije njegova rođenja da će ga dati Buddhi čim toliko odraste da može da vrši svagdašnje usluge učitelju. Zaređenje se u tim najstarijim vremenima sastojalo u tome da sam Buddho kandidatu kojega je prihvaćao rekne riječi: ''Ehi, bhikkhu!'' - ''Dođi, prosjače!''. U ovoj se kratkoj pjesmi spominju dva zaređenja Bhaddova istog dana. Očito se radi najpre o zaređenju za pitomca (samanero), a onda nakon Anandine kratke i uspešne pouke o konačnom zaređenju. I najviša je odlika Buddhina učenja u pohvalnoj formuli da je ''ehi passiko'', tj. da poziva slušaoca: ''Dođi i vidi!'', jer je neposredno zorno i djelatno, jer isključuje svako nadnaravno posredstvo vjerovanja i milost bogova.

 

Rev. 1/12/2005
www.yu-budizam.com/canon/khuddaka/thag7.html