Home  ---\\  Tipitaka  ---\\  Sutta pitaka  ---\\  Khuddaka nikāya  ---\\  Kontekst ove sutte                buda.jpg


Theragatha III


Prevod i komentari Čedomil Veljačić
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme


III.5 -- Matangaputa [na gore]

Suviše je hladno,
suviše toplo,
prekasno uveče --
ljudi koji tako govore,
zabašuruju dužnosti svoje:
    a prilike prolaze kraj njih.

Ko god hladnoću i vrelinu smatra
imalo važnijim od obične trave
radeći svoj glavni posao,
    nikad se otarasiti neće
    mučnog saputnika.

Grudima svojim
kroz gustu šikaru se probijam --
    isprepletenu
    trnovitu,
    sklisku --
i negujem svoje
    srce osame.


III.8 -- Jasođa [na gore]

Udova isprepletenih
nalik biljci kala,
tela prozirnog
i ispresecanog venama,
svladavši vrlinu umerenosti
u hrani i piću --
    postade srca neustrašiva.

Izujedan mnoštvom
komaraca i obada
    u divljini,
    dubokoj šumi,
moćnom slonu je nalik
u prvim redovima bitke:
    on, sabran,
    ostaje tu gde je
    postojan.

Kad sam je Brami je nalik,
dvojica kad su, poput božanstava,
trojica, poput sela,
a više li ih je od toga
    halabuka prava.

Videti takođe: Ud III.3.

III.12 -- Abhibhuta [na gore]

Slušajte, sunarodnici, svako od vas,
svi to okupiste se ovde.
Podučiću vas Dhammi:
    Bolno je rađati se,
    uvek iznova.

Trgnite se.
    Smerom pravim krenite.
Pozivu Probuđenoga se
    odazovite.
Razgonite armiju Smrti
k'o to bi slon pregazio
kolibu od trske.

Onaj ko
u učenju i vladanju
pažljiv ostaje,
napuštajući rođenje novo,
    lutanje novo,
na kraj stiže
patnji i nespokojstvu.


III.14 -- Gotama [na gore]

Rađajući se uvek iznova
u pakao odlazih
   i po ko zna koliko puta
u svet duhova gladnih,
    boravih bezbroj života
u bolu životnjskog zametka,
    uživah
u ljudskom obličju,
preporađah se na nebu
    pokatkad,
živeh u svetovima obličja,
bezobličja,
ni-opažanja-ni-neopažanja .

Putevi preporađanja
sad su mi znani:
    prazni,
    nestalni,
    uslovljeni,
    uvek promenljivi.
Pronikavši ih
kao rođene iz moga jastva,
potpuno sabran,
obreh se u spokojstvu.


III.15 -- Harita (2) [na gore]

Ko god odlaže za kasnije
ono što treba učiniti prvo,
svoju sreću mukom zamenjuje
    i kasnije žali.

Govoriti treba
onako kako i postupa,
a ne
drugačije.
Kad govori, a ne čini,
mudraci te na to
    lako upozore.

Kako je blagotovorno mesto:
    Neuslovljeno,
na koje ukaza savršeni,
potpuno probuđeni --
        bez patnje,
        bez prljavštine,
        sigurno,
mesto gde nespokoj
i patnja
iščezavaju.