– Čime je svijet obavijen,
zbog čega nije prosvijetljen?
Reci, čime je oblijepljen;[1]
otkud taj ogromni strah u svijetu?
– Svijet je ovijen neznanjem –
blaženi odvrati Ađitu –
požudom mu je pomućen sjaj.
Prevarom je okaljan, rekoh,
a patnja ga pritište strahom.[2]
– Na sve strane struje bujice –
nastavi pitati Adito –
a šta je prepreka strujama?
Reci, šta je brana protiv bujice,
kako da sprečimo prodore?
– Svakoj je struji na svijetu –
blaženi odvrati Ađitu –
prepreka u pozornosti.
Mudrošću im prodor sprečiti,
to je, rekoh, odbrana od bujice.
– Postoji, dakle, mudrost i pozornost –
nastavi pitati Ađito –
postoj i pojam i pojava.
Ali ja pitazn, gospodine,
gdje li se i to obustavlja.
– Kad si već do tog pitanja segnuo,
reći ću ti, Ađito,
gdje se i pojam i pojava ukidaju bez ostatka.
Tamo gdje svijest prestaje i to se dokončava.
– Postoje pojedinci za koje se kaže da su
uznapredovali u Istini.
Ti, koji si znalac, razjasni mi njihov put, gospodine!
– Bez čežnje za užitkom, neokaljana duha
treba da bude,
vješt u svakom pogledu i pažljiv na svom putu,
prosjak–isposnik.
Beleška
1 Dosljedno đainskom učenju
da je materija prljava izlučina djelatnosti živih bića u svemiru. [Natrag]
2 Prema Ćulaniddesi (Nd. II),
bujice koje pominje Ađito: "Na sve strane struje bujice...", jesu
bujice želje, stavova, obmane, prljanja, kvarenja i neznanja i one kuljaju na
svih šest naših čula. Prva dva stiha u Ađitovom drugom setu pitanja identična
su sa stihovima u Dhp. 340. [Natrag]
Detaljniji odgovor na Ađitovu poslednju grupu
pitanja videti u SN XII.31.
