Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta pitaka
---\\ Anguttara nikāya ---\\ Kontekst ove sutte
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
"Postoje tri vladajuća principa. Koja tri? Sopstvo je vladajući princip, kosmos je vladajući princip i dhamma je vladajući princip.
Kakav je to vladajući princip sopstvo? Ima slučajeva kada monah, otišavši u divljinu, u podnožje drveta ili na neko usamljeno mesto, razmišlja o ovome: ’Ja nisam u beskućnike otišao zbog odeće, niti zbog isprošene hrane, niti zbog skloništa, niti sam zbog ovog ili onog [budućeg] života otišao u beskućnike. Jednostavno, bio sam pritisnut rođenjem, starošću i smrću, jadom, žalošću, bolovima, nespokojstvom i očajem, pritisnut patnjom, preplavljen patnjom [i u nadi]: ’Možda kraj čitave ove ogromne količine patnje i nespokojstva može biti dostignut!’ Sada, da tragam za istom onom vrstom čulnih zadovoljstava koja sam napustio odlazeći u beskućnike -- ili za nekim još gorima -- na to ne mogu da pristanem.’ Tako on razmišlja: ’Moja upornost biće još veća, a ne manja; moja svesnost učvršćena, a ne poremećena; moje telo mirno, a ne uznemireno; moj um skoncentrisan i jedinstven.’ Uzevši sebe kao vladajući princip, on napušta ono što je loše, razvija ono što je dobro, napušta ono što je vredno prezira, razvija ono što je hvale vredno i vodi računa o svojoj čistoti. To ja nazivam sopstvom kao vladajućim principom.
A kakav je to vladajući princip kosmos? Ima slučajeva kada monah, otišavši u divljinu, u podnožje drveta ili na neko usamljeno mesto, razmišlja o ovome: ’Ja nisam u beskućnike otišao zbog odeće, niti zbog isprošene hrane, niti zbog skloništa, niti sam zbog ovog ili onog [budućeg] života otišao u beskućnike. Jednostavno, bio sam pritisnut rođenjem, starošću i smrću, jadom, žalošću, bolovima, nespokojstvom i očajem, pritisnut patnjom, preplavljen patnjom [i u nadi]: ’Možda kraj čitave ove ogromne količine patnje i nespokojstva može biti dostignut!’ Sada, ako bih ovako, otišavši u beskućnike, imao misli ispunjenje požudom, misli ispunjene zlovoljom ili misli ispunjene zlonamernošću: velika je zajednica ovaj kosmos. I u velikoj zajednici ovog kosmosa ima sveštenika i asketa koji poseduju psihičke moći, koji su jasnovidi, vešti [u čitanju] tuđih misli. Oni mogu da vide čak i na daljinu. Čak i kad su blizu, oni su nevidljivi. Svojom svešću oni znaju umove drugih. Oni bi mogli da ovo o meni znaju: ’Gledajte, prijatelji, na onog čoveka koji -- iako je u dobroj veri otišao u beskućnike -- ostaje ipak preplavljen lošim, štetnim sadržajima uma.’ Ima takođe božanstava koja poseduju psihičke moći, koja su jasnovida, vešta [u čitanju] tuđih misli. Ona mogu da vide čak i na daljinu. Čak i kad su blizu, ona su nevidljiva. Svojom svešću ona znaju umove drugih. Ona bi mogla da ovo o meni znaju: ’Gledajte, prijatelji, na onog čoveka koji -- iako je u dobroj veri otišao u beskućnike -- ostaje ipak preplavljen lošim, štetnim sadržajima uma.’ Tako on razmišlja o ovome: ’Moja upornost biće još veća, a ne manja; moja svesnost učvršćena, a ne poremećena; moje telo mirno, a ne uznemireno; moj um skoncentrisan i jedinstven.’ Uzevši kosmos kao vladajući princip, on napušta ono što je loše, razvija ono što je dobro, napušta ono što je vredno prezira, razvija ono što je hvale vredno i vodi računa o svojoj čistoti. To ja nazivam kosmosom kao vladajućim principom.
A kakav je to vladajući princip dhamma? Ima slučajeva kada monah, otišavši u divljinu, u podnožje drveta ili na neko usamljeno mesto, razmišlja o ovome: ’Ja nisam u beskućnike otišao zbog odeće, niti zbog isprošene hrane, niti zbog skloništa, niti sam zbog ovog ili onog [budućeg] života otišao u beskućnike. Jednostavno, bio sam pritisnut rođenjem, starošću i smrću, jadom, žalošću, bolovima, nespokojstvom i očajem, pritisnut patnjom, preplavljen patnjom [i u nadi]: ’Možda kraj čitave ove ogromne količine patnje i nespokojstva može biti dostignut!’ Sada, dhammi na pravi način podučava Blaženi, nju je moguće videti ovde i sada, ona poziva da se dođe i vidi, postojana je, nju uviđaju mudri za sebe. Ima onih koji žive svetački život kao i ja. I ako ja -- prepustivši se dhammi i vinayi tako dobro podučavanim -- ostanem lenj i nepažljiv, na to ne mogu da pristanem. Tako on razmišlja: ’Moja upornost biće još veća, a ne manja; moja svesnost učvršćena, a ne poremećena; moje telo mirno, a ne uznemireno; moj um skoncentrisan i jedinstven.’ Uzevši dhammu kao vladajući princip, on napušta ono što je loše, razvija ono što je dobro, napušta ono što je vredno prezira, razvija ono što je hvale vredno i vodi računa o svojoj čistoti. To ja nazivam dhammom kao vladajućim principom.
To su tri vladajuća principa.
Ne postoji
u ovom kosmosu
nijedno
skrovito
mesto
za onoga
ko je počinio
neko
lpše
delo.Tvoje sopstvo zna, dobri moj čoveče,
jesi li iskren
ili lažeš.
Ti potcenjuješ pažljivog svedoka
a taj je tvoje sopstvo,
pa gde ćeš ti
sa tim zlom u sebi
moći dfa se skriješ.Ova božanstva i Tathāgate vide budalu
što tumara
bez kraja ovim kosmosom.Zato bi trebalo da ideš
samoobuzdan,
pažljiv;
rukovođen kosmosom,
znalac,
u zadubljenju;
rukovođen dhammom,
delujući u skladu
sa dhammom.Mudrac koji u istinu
uloži napor
nikad više ne propada.Ko god sopstvenim naporom
-- savladavši Maru,
pobeđujući vladara prolaznosti --
stigne do na kraj kruga rođenja,
jeste Takodošavši,
znalac kosmosa,
razuman,
mudrac
nepomućen
bilo čime.