Home ---\\ Tipitaka ---\\ Sutta pitaka
---\\ Anguttara nikāya ---\\ Kontekst ove sutte
Prevod Branislav Kovačević
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
Napomena: Izdanje Kanona koje je objavio Pali Text Society tretira ovaj govor kao dva govora -- III.38 i III.39 -- a podela je ovde označena sa tri zvezdice. Azijska izdanja tretiraju ga kao jedan, označen sa III.39. Autobiografski stihovi na kraju druge polovine -- koji su identični sa stihovima koji zaključuju AN V.57 -- dobro se uklapaju u autobiografski sadržaj prve polovine, iz čega se može izvući zaključak da su ova dva dela zamišljena kao jedna celina.
"Monasi, ja sam odrastao u izobilju, velikom izobilju, najvećem izobilju. Moj otac je čak imao jezera u palati, u jednom su cvetali plavi lotosi, u drugom su cvetali beli lotosi, u trećem su cvetali crveni lotosi, i sve to za mene. Nisam koristio sandalovo drvo koje nije bilo iz Varanase. Moj turban beše sačinjen od muslina iz Varanase, kao i moja tunika, moje donje rublje i moj ogrtač. Danju i noću je beli baldahin bio razapet iznad mene, da me štiti od hladnoće i toplote, prašine, insekata i rose. Imao sam tri palate, jednu za hladno vreme, jednu za toplo vreme i jednu za kišno vreme. Tokom četiri meseca monsuna zabavljale su me u palati za kišno vreme pevačice i igračice, tako da iz nje nisam ni izlazio. I dok su se sluge, radnici i čuvari u kućama drugih ljudi hranili skromno, sa malo lomljenog pirinča i kisele kaše, u domu moga oca sluge, radnici i čuvari su se hranili obilno, raznim vrstama pirinča i mesom.
I u sred takvog sjaja i lagodnog života, monasi, u meni se javila misao:[1] ’Kada neki neupućen, svetovan čovek koji je podložan starenju, ne može izmaći starenju, vidi drugog čoveka koji je ostario, on je uplašen, ponižen i zgađen, zaboravljajući da je i on sam podložan starenju, da ne može izmaći starenju. Ako i ja -- koji sam podložan starenju, ne mogu izmaći starenju -- treba da budem uplašen, ponižen i zgađen kada vidim drugog čoveka koji je ostario, na to ne pristajem.’ Kada sam to uočio, monasi, ona opijenost mladošću [tipična] za mlade ljude poče da kopni.
Onda opet, ja pomislih: ’Kada neki neupućen, svetovan čovek koji je podložan bolesti, ne može izmaći bolesti, vidi drugog čoveka koji je bolestan, on je uplašen, ponižen i zgađen, zaboravljajući da je i on sam podložan bolesti, da ne može izmaći bolesti. Ako i ja -- koji sam podložan bolesti, ne mogu izmaći bolesti -- treba da budem uplašen, ponižen i zgađen kada vidim drugog čoveka koji je bolestan, na to ne pristajem.’ Kada sam to uočio, monasi, ona opijenost zdravljem [tipična] za zdrave ljude poče da kopni.
Onda opet, ja pomislih: ’Kada neki neupućen, svetovan čovek koji je podložan smrti, ne može izmaći smrti, vidi drugog čoveka koji je mrtav, on je uplašen, ponižen i zgađen, zaboravljajući da je i on sam podložan smrti, da ne može izmaći smrti. Ako i ja -- koji sam podložan smrti, ne mogu izmaći smrti -- treba da budem uplašen, ponižen i zgađen kada vidim drugog čoveka koji je mrtav, na to ne pristajem.’ Kada sam to uočio, monasi, ona opijenost životom poče da kopni. [2]
"Monasi, postoje tri vrste opijenosti. Koje tri? Opijenost mladošću, opijenost zdravljem, opijenost životom.
Pijan od opijenosti mladošću, neupućen, svetovan čovek čini loše stvari telom, govorom, mišlju. Čineći loše stvari telom, govorom, mišlju, on se -- posle razlaganja tela, posle smrti -- ponovo rađa u svetu oskudice, na lošem odredištu, u nižim svetovima, u paklu.
Pijan od opijenosti zdravljem, neupućen, svetovan čovek čini loše stvari telom, govorom, mišlju. Čineći loše stvari telom, govorom, mišlju, on se -- posle razlaganja tela, posle smrti -- ponovo rađa u svetu oskudice, na lošem odredištu, u nižim svetovima, u paklu.
Pijan od opijenosti životom, neupućen, svetovan čovek čini loše stvari telom, govorom, mišlju. Čineći loše stvari telom, govorom, mišlju, on se -- posle razlaganja tela, posle smrti -- ponovo rađa u svetu oskudice, na lošem odredištu, u nižim svetovima, u paklu.
Pijan od opijenosti mladošću, monah napušta vežbanje i vraća se nižem životu. Pijan od opijenosti zdravljem, monah napušta vežbanje i vraća se nižem životu. Pijan od opijenosti životom, monah napušta vežbanje i vraća se nižem životu.
Podložni rođenju, podložni starenju,
podložni smrti,
svetovni ljudi su
zgađeni nad onima što pate,
nad onim čemu su i sami podložni.
Ako i ja treba da budem zgađen
nad bićima koja su podložna svemu tome,
ja onda ne pristajem
da živim kao i oni.'Zadržavajući taj stav --
znanje o Dhammi
i lišen svakog poseda --
Prevaziđoh svaku opijenost
bogatstvom, mladošću i životom
kao onaj što u odvraćenosti
vidi spokojstvo.U meni se javi energičnost,
oslobođenost jasno sagledah.
Sada više nema načina
da uživam u čulnim zadovoljstvima.
Slédeći tok svetačkog života,
ja se više ne preporađam.
[1] Naredni odlomak na psihološki realističan način opisuje isto ono iskustvo koje je na simbolički način izraženo u klasičnoj legendi o susretu budućeg Bude sa tri božanska glasnika. Videti AN III.36. [Natrag]
[2] Ove tri vrste opijenosti ili ponosa (mada) , koje su bliže zatrovanosti nego neznanju, jesu: (1) ponos zbog svoje mladosti (yobhana-mada); (2) ponos zbog svoga zdravlja (ārogya-mada); (3) ponos zbog života (jīvita-mada). Upor. AN V.57. O drugim tipovima mada videti belešku uz AN IV.117.
Videti takođe: Sn IV.15
rev. 1/2/2003
www.yu-budizam.com/canon/anguttara/an03-039.html