![]() ![]() ![]() |
|
PRORICANJE, MAGIJA, SREĆA I SUDBINA |
![]() |
|||
|
Proricanje jeste navodna sposobnost da se predskaže budućnost, kao magijska moć da se promeni tok prirodnih događaja nekim natprirodnim sredstvima. Sreća je kvalitet koji, ako ga osoba ima, osobi obezbeđuje uspeh ili sreću, dok je sudbina navodno unapred predodređeni tok svih događaja. |
|
|||
|
Buda je sve ove stvari okarakterisao kao "vulgarne veštine" i izričito zabranjivao svojim monasima i monahinjama da ih praktikuju (DN 1). Govorio je da dobar monah "neće recitovati magijske formule, tumačiti snove ili znakove, niti praktikovati astrologiju" (āthabbaṇaṃ supinaṃ lakkhanaṃ no vidahe atho pi nakkhanaṃ, Sn. 927). U jednoj od najtežih osuda koje je načinio, takođe je rekao da će svaki njegov laički sledbenik koji veruje ili praktikuje ovakva sujeverja biti "izopštenik, prljavština, propalica u okviru laičke zajednice" (AN V.175).I Tipiṭaka lnabraja neke vrste ljudi koji se mogu ponovo roditi u čistilištu; među njima su dželati, mesari, spletkaroši, korumpirane sudije i proricatelji sudbine (SN IX.1-21). Buda se verovatno protivio svim ovim sujeverjima iz nekoliko razloga. Prvo, verovanje u sreću i sudbinu u kontradikciji je sa učenjem o kammi. Praktikovanje proricanja i magije neizbežno je povezano sa brigom za imetak i time osnažuje neznanje i pohlepu. Prodavanje magičnih bajalica i amuleta obično uključuje prevaru, nepoštenje i laganje. Paradoksalno je da su sva ova sujeverja danas široko prihvaćena kao istine u većini budističkih zemalja i često ih praktikuju i sami monasi. Videti astrologija i blagosiljanje. |
||||