![]() ![]() ![]() ![]() |
|
DIJETA |
![]() |
||
|
Držati dijetu znači voditi računa o količini hrane koju unosimo i to zbog medicinskih razloga ili radi regulisanja telesne težine. U bogatim društvima gojaznost (thūlatta) je postala ozbiljan zdravstveni problem i industrija mršavljenja je vrlo unosna. Tretmani protiv gojaznosti uključuju prepisivanje lekova za umanjenje osećaja gladi, psihoterapiju, savete u pogledu ishrane, čak i hirurške zahvate. Ali najefikasniji tretman ostaje onaj jednostavan i jeftin -- vežbanje i promena prehrambenih navika kako bi se smanjio unos kalorija. Pa ipak, mnogi ljudi imaju problem sa primenom ovog metoda. Jednom je kralj Pasenadi došao kod Bude sav zadihan i prejeden, jer je upravo završio još jedan od svojih ogromnih obroka. Videvši ga, Buda reče: "Kada je neko razvio svesnost i tako postiže umerenost u jelu, njegove muke se smanjuju, sporije stari i time štiti svoj život." Kralj je shvatio o čemu je reč i zamolio je svog nećaka da mu ponavlja te reči svaki put kad bi seo da jede. Kao rezultat ovoga, kralj je malo-pomalo smanjio količinu obroka, oslobodio se viška kilograma i ponovo dobio vitku figuru. (SN III.13) U društvu izobilja malo je ljudi koji jedu samo da bi umirili muke gladi, zato što jedu toliko mnogo i tako često da zapravo ni nemaju priliku da zaista budu gladni. Hrana je lako dostupna, tako da jedemo po navici, iz dosade, na podsticaj reklama, radi zabave, da bismo iskusili obećane nove ili neuobičajene ukuse ili jednostavno "da osetimo magiju ukusa", kako to kažu neke reklame. U vreme dok jedemo, naša pažnja često je negde drugde, žvaćemo mehanički i jedva i da primećujemo šta radimo. Mnogi od nas brinu o svojoj težini kad ne jedu, dok u trenutku kad se spremamo da počnemo sa jelom i dok jedemo o tome gotovo da i ne razmišljamo. Posledice svega toga su prekomerna težina ili gojaznost. Vrednost Budinog saveta kralju Pasenadiju, da jede sa svesnošću (sati), nutricionisti su počeli da shvataju tek u poslednje vreme. Svesno jedenje pomaže da se jedna naviknuta radnja preokrene u svesnu, čime se mogućnost izbora povećava. Ono nam dopušta da zastanemo za trenutak, porazmislimo i postanemo svesni onoga što nameravamo da učinimo i svojih motiva za to, a često je upravo to dovoljno da bi se izmenilo ponašanje. Svesnost nam takođe omogućava da uvidimo kako u nama raste nagon za jelom, a potom možemo da ga samo posmatramo bez ikakve reakcije, umesto da mu se odmah potčinimo. Redovno vežbanje svesnosti daha povećava verovatnoću da ćemo se setiti da budemo svesni pre i tokom jela. Može koristiti i povremeno vežbanje onoga što nazivamo "meditacija jedenja" -- jedenje u samoći i bez žurbe, potpuno fokusirano na ono što radimo, svesni ukusa svakog zalogaja, potpuno ga sažvakati i do kraja progutati pre nego što pređemo na sledeći itd. Kada je praćeno redovnim fizičkim vežbama i izbalansiranom ishranom, svesno jedenje jeste prirodan, blag i efikasan način da se održi pravilna telesna težina. Značajno je da je Buda odlučio da kralja Pasenadija motiviše pozitivnom, umesto negativnom porukom. Umesto da ga zatrpa problemima koje može izazvati preterano uzimanje hrane, on mu je nabrojao dobre strane -- smanjenje telesnih bolesti (tanu tassa bhavanti vedanā), usporavanje procesa starenja (saṇikaṃ đīrati) i opšte poboljšanje kvaliteta života (āyu pālaya) -- što su sve blagodeti normalne telesne težine i ishrane, a što potvrđuje i savremena medicina. Buda je bio svestan da su pozitivne stvari često efikasnije u motivisanju ljudi na akciju. |
|||