|
Kanabis
(bhaṅga) jeste visoka biljka sa šiljastim, nazubljenim listovima, karakterističnog mirisa. Biljka je među botaničarima poznata kao Cannabis sativa. U staroj Indiji od vlakana kanabisa su se pravili konopci, prostirke i tkanina (D.II,350;
Vin.III,256). Buda je jednom prokomentarisao da je odeća napravljena od takvog platna neugledna, gruba, jeftina i kada se iznosi služi za ribanje posuđa (A.I,246), iako je monasima i monahinjama dopuštao da nose ogrtače od takvog platna. Pušenje suvih listova kanabisa ili jedenje bobica iz njegovih cvetnih vrhova ima dramatične efekte na kardiovaskularni i centralni nervni sistem. U manjim količinama ono izaziva osećaj blagostanja i opuštenosti, dok veće količine izazivaju iskrivljenu percepciju, promenu osećaja za vreme, privremeni gubitak memorije, halucinacije i ponekad i psihozu izazvanu trovanjem. Vekovima su neke grupe hindu asketa pušile kanabis, verujući da su na taj način u stanju da komuniciraju sa Šivom, ali se korišćenje kanabisa zbog njegovih halucinogenih efekata ne pominje nigde u Tipiṭaki. Sa budističke tačke gledišta, uzimanje kanabisa bilo bi kršenje petog pravila morala.
Slično mnogima i pre i posle njega, Buda je uočio medicinsku vrednost kanabisa i preporučivao ga je kao lek protiv reumatizma
(aṅgavāta). Pacijenta treba smestiti, govorio je, u malu prostoriju, ispunjenu parom koja je dobijena kuvanjem listova kanabisa (bhaṅgodaka), te da on onda udiše ta isparenja i kuvanim listovima trlja udove (Vin.I,205).
|
|
Search BuddhismAtoZ.com
|